Novi Odmetnici


Kantautorski pokret je živ i zdrav, hvala na pitanju, i ne samo da je živ i zdrav nego se i širi preko granica, što je dokazala zajednička turneja ove hrvatsko-srpske skupine kantautora okupljene oko ideje Novih odmetnika.

NOVI ODMETNICI su skupina kantautora i bendova srodnih poetičkih i muzičkih usmjerenja koji su se isprva povezali putem društvenih internet mreža, a potom počeli da blisko sarađuju i nastupaju zajedno, uvidjevši da u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Sloveniji postoji jedan novi, srodni krug autora koji stvaraju svoju muziku i poeziju, propraćenu najčešće akustičnim instrumentima. Dokaz da su pjesnici i muzičari povezanost prijateljstva u svemiru, Novi Odmetnici su ovjekovečili nizom zajedničkih nastupa nastupa u Kotezima (Vrgorac, Hrvatska), Klubu Žica (Beograd), na Petrovaradinskoj tvrđavi (Novi Sad, Srbija) i u Galeriji Gradić u Petrovaradinu 23. oktobra ove godine.
Prkos drumski u svojoj sada već ustaljenoj postavi: Miloš i Sonja na akustarama, Sanja na saxu i djembama i Miloš na mandolini i basu. Pravi novoodmetnički kolektiv čija Joan Baezovska stvar „Dolazi vreme“, kojom su otvorili svoj 45-minutni nastup u Galeriji Gradić, predstavlja i neformalnu himnu cijelog pokreta. Sonja je bila središnja figura njihovog nastupa – cura ima fenomenalan glas i ne boji ga se pustiti s lanca, tako da su prekrasne skladbe poput «Godine neke daleke» ili „Srebrne ribe“ doista zvučale magično.



Ivana Lulić, cura koja je do ovog nastupa bila potpuno nepoznata. Dolazi iz Zagreba, a ovo joj je bio prvi nastup van Hrvatske pa ju je pratila lagana trema. Cura sluša americanu i neo-folk pokret, ima vrlo ugodan glas i zna se služiti akustičnom gitarom što je dokazala u uvodne dvije kompozicije – tradicionala „Wayfaring Stranger“ i „Nothing Compares 2U“ Princea, poznatiju u bravuroznoj izvedbi Sinead O' Connor. Ipak, njena jača karta su autorske stvari: „I kako sad“ i „Razbojnička“ posvećena novim odmetnicima, u kojima njen sugestivan glas i lirika o situacijama iz svakodnevnog života posebno dolaze do izražaja. Za kraj - odsvurala je Amos Leejevu „Seen it all before“.


Olovni ples, opaka četvorka koju čine Stipe, Tomo, Vjeran i Bojan koji su cijelu stvar digli na jedan viši nivo. Prvenstveno po pitanju glasnoće. Nastupili su kao puni bend s dvije akustare, basom i bubnjem, plus Tomina usna harmonika. Oduševili su kako snažno i uvježbano zvuče, s toliko energije koja prosto pršti s bine, te sjajnim vokalnim dvojcem Tomo-Stipe. Ovo je vjerojatno jedinstvena prilika da ljudi plešu na tekstove hrvatskih književnika poput Šenoe, Matoša, Šimića... Između pjesama saznali smo i neke do sada manje poznate informacije o ljubavnim i drugim jadima dotičnih pjesnika (npr. da je Antun Gustav Matoš upravo u Petrovaradinu gulio robiju zbog dezerterstva). Olovni ples su dobili stojeće ovulacije („standing ovulations“) publike u galeriji, pa su se morali vratiti na bis gdje smo dobili pjesmu „Iseljenik“, autorski tekst na podlogu Ray Charlsove „Hit the road Jack“ koja je sve prisutne bacila u trans. Stvarno je šteta što Olovni ples već godinama čami na marginama hrvatske scene jer zaslužuju mnogo, mnogo više. Olovni ples je bend s najviše potencijala da se probiju. Nakon ovog upečatljivog nastupa  samo je pitanje vremena kada će Olovnjaci imati samostalan koncert u Novom Sadu...



Izmena vremena, odnosno Nikola Nešković, možda je najbliži onome što bismo kod nas definirali kao freak folk, ne samo zbog toga što izgleda poput Devandre Banharta, već što i zvuči poput njega (njegovo ranije razdoblje, album „Rejoicing in the hands“ npr.): njegov melanholičan folk blues je introspektivan i duboko proživljen, a Nikola ima topao vokal koji odlično pristaje takvoj vrsti muzike. Vokalno na trenutke čak podsjeća na Rundeka, posebno u dojmljivoj obradi pjesme „Courage Part III“ s albuma „Angel's Breath“, istoimenog projekta Milana Mladenovića i Mite Subotića. Samozatajan kantautor s velikim potencijalom, tekstovima koji govore o nekim duhovnim i religijskim aspektima života i pjesnik koji ima što za reći.



Milan Korać je pjevač novosadske blues rock grupe Šinobusi i tek se odnedavno pridružio Odmetnicima (kako sam kaže, on stažira s njima). U pratnji Žikse na usnoj harmonici na nstupu u Galeriji Gradić predstavio je pjesmu „Skrovište“ koja se našla i na odmetničkoj kompilaciji  – akustični blues, uvjerljivo otpjevan i dobro odsviran, još uvijek malo na tragu Šinobusa. Dobar dio njegovog seta činile su pjesme Šinobusa gdje su mu se na basu i bubnjevima pridružili članovi matičnog benda, Peđa i Đorđe. „U pravcu jablanova“ jedan je od njihovih najvećih hitova i zvuči jako dobro i u ovako ogoljenoj verziji, dok je „Bela tačka na zidu“ jednako zanimljiv usporeni blues. 

 
Nikolina Romić je mlada kantautorica iz Zagreba, a glazbom se bavi odmalena. Sklada i izvodi balade uz pratnju akustične gitare. Godine 2006. snimila je EP u suradnji sa dubrovačkom grupom Izae. U svoj repertoar uvrštava i hrvatske tradicijske napjeve. Godine 2007., surađivala je sa Dunjom Knebl na albumu "Kite i kitice" koji je osvojio prve nagrade u kategoriji najboljeg etno albuma u Hrvatskoj i u BiH. Suradnja s Dunjom se nastavlja iduće godine kada snima album "Dođe Božić, oj koledo". Sudjeluje u multimedijalnom ethno projektu [m=V], Dunje Knebl, te je ujedno česti gost i počasni član ethno-doom grupe [S.o.M.]. Autorska glazba koju izvodi može se okarakterizirati kao melanholična i psihodelična akustika, sa primjesama folka - u kontekstu minimalističnog skladanja i izvođenja a-capella napjeva uz povremenu pratnju instrumenta, na način na koji su radili naši stari - iskreno, bez pretenzija i iz srca. Godine 2010. izlazi joj album prvjenac nazvan "Daljine". Natupa sa pratećim glazbenicima Damjanom Čakmakom na električnoj gitari i Fredericom Lanzom na klavijaturama i harmonici.



Ivan Škrabe je mladi autor iz Jastrebarskog koji je u Zagrebu već stekao kultni status redovno svirajući po manjim klubovima. Izvodi uglavnom svoje autorske stvari na hrvatskom i na engleskom jeziku. Kad pjeva na hrvatskom, Ivan dosta podsjeća na Štulića, kako glasom i izgovorom, tako i socijalnom tematikom koju problematizira (kao u odličnoj „Car je gol“ s odličnim stihom „Jebeš zid na kome ništa ne piše“). Kad pjeva na engleskom, zvuči poput mješavine freak folkera („I've been told“, „Vino i svila“) s dosta utjecaja starog, izvornog bluesa iz delte Mississippija („Dusi ljubavi“). Njegova stvar „Lelek srebra“, o čovjeku koji je morao opljačkati ljekarnu jer nije mogao kupiti lijekove za svoje bolesno dijete, možda je najcrnji blues o životu u državi Hrvatskoj.


Čopor je kultno ime hrvatske kantautorske scene ne samo kao izvođač, već i kao vlasnik neovisne etikete Brlog Records koja objavljuje izdanja većine izvođača iz ove male ekspedicije. U matičnim knjigama inače se vodi kao Robert Vodanović i iz Zadra je. Čovjek je pjesnik tuge čije stvari su prožete „weltschmerzom“, bez obzira govori li o ljubavi ili o društvenim temama. Stvar „Imitacija života“ sam Čopor je najavio riječima: „Sad ću vas odvesti na mračnu stranu“. Opore pjesme prati jednako tako opor glas, manje muzikalan od Ivanovog ali upečatljiv. Na trenutke podsjeća na kultnu figuru hrvatske kantautorske scene, Mancea. 
http://www.myspace.com/copor
http://www.myspace.com/brlogrecords 
http://www.freemusicfrombrlogrecords.blogspot.com


Preuzeto sa:

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića