Joseph Beuys


"Kada me upitaju: Jeste li Vi umjetnik? tada im odgovaram: Prekinite s tim glupostima! Jedino ako pod tim podrazumjevate da smo svi mi umjetnici tada sam i ja umjetnik. Inače ne".

Joseph Beuys (Krefeld, 12. maj 1921. - Düsseldorf, 23. januar 1986.), njemački avangardni umjetnik, teoretičar umjetnosti, kipar i slikar. Uticao je na čitav niz savremenih njemačkih i svjetskih umjetnika, među kojima naročito treba istaći Anselma Kiefera.

Početkom sljedeće godine obilježava se četvrt vijeka od smrti Jozefa Bojsa. Tim povodom galerije i muzeji širom Njemačke ovom umjetniku posvećuju mnogobrojne retrospektive. Najveća je naravno u Bojsovom Diseldorfu.
Opus Jozefa Bojsa često se svodi na dva materijala koji su obilježili njegovo vajarsko stvaralaštvo: pust (filc) i masnoću. Dok priču o pustu i masnoći kao simbolima Bojsovih iskustava iz Drugog svjetskog rata poznaje većina ljubitelja rada umjetnika iz Krefelda, do sada je bilo malo prilika da se ovi elementi sagledaju u jednom širem kontekstu. Izložba u Diseldorfu, u kojem je Bojs proveo i najveći dio života i gdje je 23. januara 1986. i umro, prvi put pruža detaljan uvid u šamanski svijet Jozefa Bojsa.

"Kada me upitaju: Jeste li Vi umjetnik? tada im odgovaram: Prekinite s tim glupostima! Jedino ako pod tim podrazumjevate da smo svi mi umjetnici tada sam i ja umjetnik. Inače ne". Bojsova ideja o kreativnoj energiji koja čuči u svakom ljudskom biću je poznata. I upravo na taj segment Bojsovog intelektualnog habitusa apeluje izložba u Diseldorfu koja od posjetilaca traži aktivno učešće na kraju kojeg umjetnost i konzument postaju jedno. Prvi put plakati, instalacije i prije svega skulpture stoje same za sebe bez uobičajnih teoretskih pojašnjenja koja su dosad pratila izložbe "šamana iz Krefelda". "Ono što ostaje je snaga samih djela", pojašnjava Marion Akerman, direktorica svjetski poznate zbirke “K20” u kojoj je retrospektiva postavljena.

Bojsova djela nisu samo puka, mnogima nerazumljiva teorija, nego u prostor i vrijeme smještene intervencije. Profesor na diseldorfskoj Likovnoj akademiji je bio sastavni dio "pravog" života i svakodnevice: početkom osamdesetih se za mladu stranku Zelenih kandidovao za Bundestag. Ni svoje studente nije ostavljao na cjedilu. Akciju zaposjedanja Akademije 1971. u svrhu pružanja utočišta studentima koji su bili odbijeni prilikom upisa, Bojs je platio radnim mjestom. Već tada nije previše mario za institucije, važan mu je bio sadržaj njegove umjetnosti a takav pristup mu je donio i svjetsku slavu uvrštavajući ga među najznačajnije umjetnike druge polovine XX vijeka.

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića