Ja sam čovjek. Tako, naprosto čovjek. Čovjek po zanimanju.



     — Vi ste đak, jelte? — upitao sam ga jednostavno, sasvim bez prizvuka.
     — Jesam, — odvratio je resko. Zvučalo je kao da kaže: pa što onda?
     — A vi? nadodao je odmah zatim, kao neku retorziju. I odvrnuo je glavu ne čekajući odgovora. Očevidno, nije ga zanimao; to je upitao tek onako, da budemo kvit.
     — Čovjek.
     Okrenuo je glavu k meni, s izvjesnim neshvaćanjem. Ponovio sam jasnije, slovkajući riječ po riječ:
     — Ja sam čovjek. Tako, naprosto čovjek. Čovjek po zanimanju. Iz pasije, ako hoćete. Nije odgovorio. Umukli smo.


Vladan Desnica, ''Proljeća Ivana Galeba''
       

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni