Ne rugam se, ne raspravljam, prisutan sam i čekam


Okružuju me putnici i oni što ištu,
Ljudi koje srećem, dejstvo na mene mog ranog života ili četvrti grada u kojima živim, ili naroda,
Najnoviji datumi, otkrića, pronalasci, društva, pisci stari i novi,
Moja večera, odjeća, saradnici, izgled, komplimenti, dugovi,
Istinska ili umišljena ravnodušnost nekog muškarca ili žene koju volim,
Bolest nekog od mojih, ili moja, ili loša djela ili gubitak ili nedostatak novca, ili potištenost ili ushićenje,
Bitke, užasi bratoubilačkog rata, groznica neprovjerenih vijesti, promjenljivi događaji;
To mi dolazi danima i noćima i ponovo odlazi od mene,
Ali to nije ono što je moje Ja.

Odvojeno od tog natezanja stoji ono što sam ja,
Gleda odgore, uspravno je, savija ruku i odmara je na neopipljivom sigurnom osloncu,
Nakrivljene glave znatiželjno gleda šta će dalje biti,
I u igri i van nje, posmatra i čudi se.
Vraćam se u one dane kada sam se u magli mučio s jezičarima i suparnicima,
Ne rugam se, ne raspravljam, prisutan sam i čekam.


Walt Whitman, ''Song of myself'' (Pjesma o meni)  
4. 

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni