Naše želje uvijek premašuju bar za jedan stepen ono što možemo da dobijemo


     Mi sudimo ljude ne po mjeri onoga što su (ipak) uspjeli da učine i savladaju, već po mjeri onoga što nisu uspjeli; njihove napore i nastojanja procjenjujemo prema nekoj granici koju smo im mi proizvoljno odredili. A tu im granicu udaramo uvijek za jedan stepen iznad njihovih realnih mogućnosti. Onome koji je savladao tri hidre zamjeramo što nije savladao i četvrtu, onome koji ih je savladao devet upisujemo u grijeh što nije odrubio glavu i desetoj. Beethoven nam je ostao dužan Desetu simfoniju. Da je poživio nekoliko godina dulje, time se ne bi otkupio: ostao bi nam dužan Jedanaestu, i Dvanaestu. Naivna dječja obmana koja se temelji na prostoj i osnovnoj istini da naše želje uvijek premašuju bar za jedan stepen ono što možemo da dobijemo, a naši zahtjevi prema drugima bar za jedan stepen ono što oni mogu da nam dadu.


Vladan Desnica, ''Proljeća Ivana Galeba''
                 

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića