Umijeće življenja


Ovo nije još jedan apel za senzualnom etikom – po čijem shvatanju je ’’dobro’’ ono što se čulnom opažaju pokaže kao takvo ili tzv. radost trenutka. Kažem nije nikakav apel , mada mi to razmišljanje nije uopšte strano. Svakako treba znati uživati u svakom trenutku našeg života, jer niko ne poznaje svoju sudbinu.

Intuicija nije univerzalna alatka koja radi u većini slučajeva, jer vrlo često zna da nas prevari i obmani. Ali po(r)uka je da smo mi  u svakom trenutku– MI. Ono smo što jesmo. I onda kada lažemo, i onda kada govorimo istinu, i kada ekspresivno izražavamo svoje emocije, i onda kada ih sakrivamo. Sva razočarenja i uspjesi, svi srećni i tužni trenuci, događaji, mi smo sve to. Mi smo čak i ono što smo zaboravili.

I nemojte se kajati zbog nečeg što ste uradili – jer to ste tada bili Vi.
Nemojte se kajati zbog nečeg što niste uradili – jer i tada ste Vi bili Vi.
Nemojte se objašnjavati i pravdati drugim ljudima, Vi ste Vi, Vi treba da se pravdate jedino sebi.
Budite prema drugima onakvi kavi su oni prema vama. Anđeo sa anđelima, đavo sa đavolima.

Ako neko ima volju i odlučnost da se oslobodi tih okova narcizma i sebičnosti u koje je zatvoren, ako ima hrabrosti da istrpi nalete tjeskobe, iskusiće prve pomole radosti i snage koju će jednom steći.

Svjedoci smo još jednog užasnog zemljotresa koji je pogodio Haiti, inače jednu od najsiromašnijih zemalja svijeta.  Svjedoci smo i nevjerovatnih ljudskih priča i sudbina, kada su nakon 15 i više dana uspjeli da prežive pod ruševinama.
Takođe, dva zemljotresa su početkom ove godine pogodila ovaj region. Nekima je to vratilo sjećanja na razorni zemljotres iz 1979. koji je pogodio Boku Kotorsku i primorje. Još se nisam tada rodio, ali ovog puta imao sam tu sreću ili nesreću (kako god protumačim) da oba zemljotresa osjetim. Iako jačina i efekat nisu bili ni približno onako razorni kao ’79, ljudi su panično reagovali. Taj osjećaj nelagode, kada vas neka strana, nevidljiva sila pomjera me nagnao da razmislim koliko smo u stvari mi tvorci naše sudbine? U kojoj mjeri?

Ako je zemljotres u Haitiju moja tek navrla osjećanja panteizma i agnosticizma ponovo vratio na tačku ateizma kojoj sam i ranije pripadao, ova dva ’mala’ samo su me nagnala da shvatim koliko je život prolazan i ponekad neshvatljiv. I da budem svjestan činjenice koliko smo nemoćni da kontrolišemo naše živote jer u ovakvim slučajevima zavisimo od ’majke prirode’.

Zanimljivo je krenula ova godina; čini se da nasuprot tehnološkom napretku čovječanstva – ljudi ipak postaju gluplji. Prenatrpani informacijama i sadržajima, u sukobu virtuelne realnosti i stvarnog života, a zapravo bez ikakvog stvarnog napretka.  Svjesni smo slike koja se svakodnevno servira kroz medije ali i kroz naše živote. Svakodnevno nam poturaju sadržaje pune mržnje, bijesa, lake erotike, hard core erotike, politike, ekologije.. Sve u jednom paketu. I to za mjesečnu cijenu od samo 29,99   :o
Pikseli na ekranu koji od nas prave poslušne budale spremne da vjeruju svemu šta serviraju pajaci sa ekrana i naslovnih strana, i političari i mafijaški biznismeni u udobnim foteljama željni brze zarade.

Prosječnog čovjeka zbunjuje pitanje zašto bi se neko lišio svih uživanja. ’’Imati’’ je za prosječnog čovjeka slađe zadovoljstvo od ljepote, ljubavi i svih drugih čulnih ili intelektualnih zadovoljstava.
Međutim, ispraznim ljudima očigledno to puno ne znači, imati automobil i pištolj i dalje su neprikosnovene društvene vrijednosti. I tu se krije ona razlika, BITI ili IMATI, i kom od ta dva tipa ljudi pripadate, ali ostaviću to za neki drugi put..

Mene jedino zanima - zašto je golotinja društveno neprihvatljiva,  a dozvola za nošenje oružja društveno prihvatljiva?

Samo zaljubljeni ćute, čini se. Tako i treba. 
Ko zna da voli, ne bi trebao ništa drugo da radi, rekao je jednom Duško Radović.

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni