Šta ste danas propustili?


Washington, DC, Metro stanica hladnog januarskog jutra 2007.g. Čovjek na violini svira Bachovo dijelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000 ljudi prođe stanicom, većina na svom putu na posao.

3 minuta nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava muzičara koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

4 minuta kasnije:
Violinista prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja, nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
3-godišnji dečak se zaustavlja ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje da ponovno pogleda violinistu, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisilio svoje dijete da nastavi hodati.

45 minuta kasnije:
Muzičar svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromjenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno  32 $.

1 sat kasnije:
Muzičar završava svirku i nastupa tišina. Niko to ne primjećuje. Niko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.


Prava istina:
Niko nije znao da je muzičar u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih muzičara današnjice. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 miliona dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosečna cijena sjedišta 100 $.

Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa je organizovao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopšte prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li talenat u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima među nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose a to isto ne prepoznaju u drugim prilikama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih muzičara na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?


Aleksandra Mitrović
http://blog.b92.net/blog/5947/Aleksandra%20Mitrovic/

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića