Moral = inteligencija


Jednu od suštinskih ideja grčke filozofije i cjelokupnog pogleda na svijet čini ideja harmonije ili skladnog jedinstva čovjeka sa samim sobom, sa drugim slobodnim ljudima u zajednici i sa cjelokupnim kosmosom kao uređenim i svrhovitim svjetskim poretkom stvari. Ova harmonija možda je najbolje izražena u jednostavnoj, ali poučnoj rečenici: Spoznaj samog sebe i drži mjeru.

Moral je dio opšte čovjekove sposobnosti da spoznaje i mijenja svijet, da upoznaje samog sebe, druge ljude i njihove medjusobne odnose. Osnovni nosilac morala jeste čovjek kao slobodno i samosvjesno biće i zato je postojanje i važenje moralnih normi jedino moguće u društvu. Specifičnost morala u odnosu na neke druge norme, npr. pravne, leži u dvostrukoj obaveznosti, društvenoj i unutrašnjoj. Kod morala je zapravo najvažnija unutrašnja obaveznost, kada čovjek po VLASTITOJ savjesti i slobodi sam odlučuje da djeluje na moralno ispravan način. Željko Vučković, autor nekoliko knjiga o Etici, navodi neke karakteristike unutrašnje obaveznosti morala  – bezuslovnost (moral je cilj samom sebi, to je kategoričnost, apsolutnost), dobro - kao vrhovna moralna vrijednost, posebno moralno osjećanje - moralna norma se ne uviđa samo razumom nego se i osjeća ’srcem’ i cijelim bićem; trenutnost - moral se osjeća trenutno, bez ikakvog vremenskog razmaka, čim se nadjemo u nekoj moralnoj situaciji; autonomnost - moralna obaveza je autonomna, nju čovjek osjeća kao zapovjest koju sam sebi izdaje; griža savjesti - kao sankcija, nju izričemo sami sebi i primjenjujemo kada smo prekršili određenu moralnu normu.
Društvo zahtjeva od svojih članova da se ponašaju po određenim normama i za kršenje tih normi primjenjuju se odgovarajuće sankcije. Moralne društvene sankcije podrazumjevaju moralni prijezir i moralno gađenje, koje može da dovede do potpunog isključenja prekršioca iz određene društvene zajednice.

Sa razvojem društva, mijenjaju se i moralne norme, moralna svijest i samosvijest (savjest) ljudi.
Moralni RELATIVIZAM zapravo je izraz lijenog ili neodgovornog životnog stava. Jer ako odbacimo ideju da se nečija moralna uvjerenja mogu kritikovati i preispitivati, kako uopšte možemo očekivati da će iko ikad postati bolji i razumniji?

Ako ne tragamo za opšteprihvatljivim moralnim standardima, kako uopšte možemo vjerovati da je moralnost zaista važna?

Moral ne služi nikakvoj posebnoj svrsi i ničijem posebnom interesu, već samom sebi, to jest očuvanju najdublje humanosti čovjeka, očuvanju i razvoju ljudskog identiteta i ljudskog dostojanstva.


Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni