Baš ima različitih ljudi


Natjerati sebe da ne pišem o stvarima koje me interesuju i koje me tište bilo bi nemoguće i pogrešno. Već odavno se bavim mišlju da napišem tekst kojim bi podjelio ljude, onako baš stereotipno, na dobre i loše, ili recimo..na umjetnike i konzumente, na humaniste i hedoniste. Naravno tu bih napravio veliku grešku, jer ljude jednostavno ne mogu tako dijeliti, svrstavati..

Ali ipak, treba napraviti razliku između radikalnog hedoniste kojem je jedini cilj u životu da zadovolji svoje potrebe i strasti, i humaniste koji je svjestan da zadovoljavanje potreba nije svrha života, jer to zadovoljstvo je najčešće propraćeno kasnijim nezadovoljstvom; a zadovoljavanje jedne potrebe je dio začaranog kruga koji nas vodi u zadovoljavanje druge potrebe..

Imam utisak da ljudi sve više imaju tu neutaživu žeđ za za prestižom, novcem i samodokazivanjem, svjesni ili nesvjesni svojih kompleksa i strahova.

IMATI i BITI su dva fundamentalna načina življenja, koja determinišu razlike između individualnih karaktera i različitih tipova socijalnih karaktera. Da bi dostigli i postigli najvišu tačku ljudskog razvoja WE MUST NOT CRAVE POSESSIONS. Uslov da bi postigli duhovnu snagu i napredak je da BUDEMO MNOGO, a ne da IMAMO MNOGO.

Govorim iz ugla iz kojeg je jednostavno razumjeti da smo mi tvorci naše sudbine, i da nije egoistički razmišljati u pravcu sopstvene samoekspresije, samoizgradnje, samoaktualizacije.. Ali sebično i nedopustivo je da naši postupci negativno utiču na živote drugih ljudi, i zato je tu ključna ona izreka – Ponašaj se prema drugima onako kako bi želio da se drugi ponašaju prema tebi. To ne znači da bi drugima trebali da se ulizujemo da bi oni bili bolji prema nama, već bi trebali da ih konstantno podržimo ali i kritikujemo u njihovim stavovima, postupcima i sl.

Neki će misliti da su ovi stavovi univerzalni, i da ih ne treba ponavljati, konstantno pisati i pričati o njima. E baš upravo suprotno, treba i pisati i pričati o njima, kao i o svim temama ključnim za naš opstanak i kvalitetniji život. Makar nekad one djelovale trivijalno i prizemno, a nekad kao hiperfilozofska naklapanja, iluzorno je zamišljati da je naš jedini cilj samo da nađemo bolju polovinu i sa njom provedemo ostatak života i eventualno produžimo vrstu. Koliko god je to bio jedan od najviših životnih ciljeva u djelovanju svakog ljudskog bića, on je samo dio našeg sveukupnog ljudskog postojanja i istorije.

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni