Dok smo mi gledali televiziju, knjiga je lagano umirala


Pretrpanost obilnom količinom obavezne i neobavezne literature koju koristim za izradu diplomskog rada negdje me je i natjerala da razmislim o knjizi, književnosti i ulozi koju ima u današnjem vremenu. Kao mlađi, odbijao sam svaku vrstu nametanja/poturanja, pa time mi je i školska lektira nerijetko teško padala. Ali, sa jedne strane to je dobro jer mi je negdje i pomoglo da izgradim neki svoj ukus i preferenciju ili negativni odnos prema određenim autorima. A to je valjda i neki cilj, da sami odaberemo literaturu i štivo koje nam prija, u kojem se na neki način i pronalazimo, i dijelimo mišljenja, stavove i emocije sa autorima.

Negdje i prekretnica pisane riječi, kao i nekog kritičkog razmišljanja predstavlja upravo pojava štamparstva sredinom 15.vijeka, zaslugom Johana Gutenberga.. Nije slučajno što je čitava epoha nakon njega sa razlogom nazvana ’civilizacija knjige’ ili ’Gutenbergova galaksija’. Knjiga je dobila važnost kakvu nije imala u čitavoj dotadašnjoj istoriji, i postala je najvažnije i najdjelotvornije sredstvo za širenje naučnih i svih drugih informacija. Marshall McLuhan, među brojnim promjenama koje donosi knjiga i time mjenja civilizaciju i preoblikuje društvenu svijest i sve oblasti života, govori o tome da je štampa omogućila da ljudi vide svoje narodne jezike i tako je podstakla konstituisanje nacija i nacionalnog jedinstva, slobode i zajedničkih vijednosti.

Međutim postavlja se pitanje kakva je dalja sudbina štampane knjige i klasičnih biblioteka? Kakva je njena budućnost u današnjem dobu interneta i elektronske knjige (kako volim da ih zovem pdf-knjige)? Bez obzira šta će zamjeniti knjigu (a to će vjerovatno biti neka vrsta e-knjige) najvažnije je da se razumije priroda informacija i znanja u savremenom društvu. Ljudi misle i osjećaju i žele da te svoje misli/osjećaje podjele sa drugim ljudima, a knjiga, u štampanom obliku, ili kao elektronski/virtuelni dokument, samo je sredstvo za ostvarivanje te potrebe.

Knjiga stupa u život tek činom čitanja. Ako ne pronađu odjek i odziv u duši i umu čitaoca, sve riječi zapisane u knjigama, novinama ili u bilo kom drugom štampanom mediju, ostaju samo ’uzalud ispaljeni meci’, kako je to jednom rekao Jean Paul Sartre. Čitanje je nešto mnogo više od pukog zadovoljstva, ono je je preduslov za razumjevanje svijeta i ljudske komunikacije. Alberto Manguel u knjizi Istorija čitanja ističe da je čitalac uvijek čovjek koji čita neki smisao. Čitamo sami sebe i svijet oko nas kako bismo sagledali šta smo, gdje smo i kuda idemo. Čitanje je duboko lični čin, proces koji se odvija u samoći, u posvećenom i zamišljenom čitalačkom prostoru. Pa ipak, svaki čitalac, dok odgoneta tajnu neke knjige u tišini i samoći, kao da ima dodir sa nekim nepoznatim prijateljem, saučesnikom sa kojim dijeli slične emocije, ideale i vrijednosti. Zato je čitanje mnogo više od lične utjehe i zadovoljstva. Osjećanje koje doživite kada pročitate neku dobru knjigu ravno je onom ekstatičnom doživljaju ispunjenja kada poslušate neku dobru pjesmu ili doživite sjajan orgazam.

Kriza čitanja u današnje vrijeme samo je izraz dublje krize vrijednosti postmoderne epohe koju karakteriše površnost, konzumerizam i svakodnevna virtuelna realnost kojoj sam izložen, ali sam je i svjestan. Uostalom, čitajući knjigu čovjek se izdvaja iz kolektivne anonimnosti, stiče sopstvena gledišta i racionalan odnos prema stvarnosti.

Riječi Hermana Hessea ovdje mogu poslužiti kao jedan od dobrih puteva u svijet čitanja –
’Ko čita samo da bi mu prošlo vrijeme, a takvih je mnogo, zaboraviće pročitano i ostati siromašan kao i ranije. Ali, ko čita knjige onako kako se sluša prijatelj, njemu će se one otključati i postati vlasništvo. Ono što čita neće se izgubiti već zadržati i pripadati mu, radovati ga i tješiti, kako to samo prijatelji mogu’


Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole