Može li se raspravljati o ukusima?


Moć prosuđivanja o ljepoti naziva se ukusom. Čuvena izreka kaze da o ukusima ne vrijedi raspravljati ~De gustibus non disputandum. Ako je ova izreka tačna onda je na dijelu potpuni estetski relativizam tj. sve je moguće proglasiti lijepim, pa tako i čitava estetika postaje suvišna. Pomenuta izreka sadrži dio istine – ljudi različite stvari smatraju lijepim i dopadljivim. Ipak, pomenuta izreka u suštini je neistinita i najčešće je izraz lijenog mišljenja i ljudi koji nemaju ukusa.
Istina je da muzika koju slušamo donekle prestavlja naš karakter/temperament, a dio smo društva u kojem MTV i slične muzičke tv-mreže propagiraju mediokritetsku muziku namjenjenu širokim narodnim masama i brzoj zaradi. Filmovi koje lično gledam dosta se razlikuju od većine filmova koji se svakodnevno emituju na tv kanalima i u bioskopskim salama, uglavnom zbog toga što pokušavam da u filmovima pronađem određeni smisao, za razliku od komercijalnih koji ne pružaju ništa drugo osim lake zabave/razonode prošarane trivijalnim komentarima i lošim scenariom.
Kada za nešto kažemo da je lijepo, mi očekujemo da se i drugi ljudi sa tim saglase. Do takvog saglašavanja dolazi se kroz komunikaciju i argumentaciju naših sudova o lijepom. Naravno, takva komunikacija i argumentacija podrazumjeva i postojanje određenog nivoa obrazovanja, rafiniranosti i senzibiliteta. A ukus se gradi u neposrednoj estetskoj komunikaciji, svakodnevnoj analizi i komunikaciji. Biti čovjek od ukusa znači biti čovjek koji pripada obrazovanom i kultivisanom dijelu društva.
U vremenu sveopšte drustvene i duhovne krize (a bogme i ekonomske kako mi se čini), vrijednosti se nameću kroz površne i lakomislene modele življenja i ponašanja koji nas obasipaju kroz masovne medije. Ukus ponovo treba da postane društveno značajna moć. Sve informacije prolaze kroz naše stavove i vrijednosti, pa smo i mi na neki način cenzori – odbacujemo nekorisno i primamo korisno.

''Kad se sabere sve to za sta je čovjek dobrog ukusa sposoban, ispada, prosto, da je takav čovjek sposoban za život u slobodnom, demokratskom društvu. A da je tako, potvrđuje se i time što vladaoci u nedemokratskim društvima, u autoritarnim i totalitarnim društvima, rado i sistematski podstiču proizvodnju šunda i kiča, i vesele se širenju neukusa, jer su ljudi bez ukusa najbolji podanici tih režima. Njima se obezbjedi malo hljeba i malo jeftinih, ružičastih igara, pa oni mirno podnose nepravde i nečovječnost poretka. Istorija to obilato potvrđuje. Zato je važno imati UKUS.''
-Ž. Vučković

Popularni postovi s ovog bloga

Kada Jelena dođe na more

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Ljubomir Erić - Savremeni ljudi ne umeju da vole