Promislite samo koliko je taj svijet škrt

Pitam se zašto stvarnost mora da bude jednostavna. Iskustvo mi je pokazalo da, naprotiv, ona to nikad nije, i kada nešto izgleda izvanredno jasno, neki postupak koji je naizgled jednostavan skoro uvijek prikriva vrlo složene pokretače. Evo jednog svakidašnjeg primjera: ljudi koji daju milostinju uvijek misle za sebe da su darežljivi i bolji i od onih koji je ne daju. Biću slobodan da ovu jednostavnu teoriju tretiram sa najvećim prezirom. Svakome je poznato da se pitanje jednog prosjaka (jednog autentičnog prosjaka) ne rješava sa deset para ili komadom hljeba: time se rješava samo psihološki problem gospodina koji na taj način kupuje skoro ni za šta svoj duhovni mir i svoju titulu darežljivog. Promislite samo koliko je taj svijet škrt kad se ne odlučuje da potroši više od deset para dnevno da bi obezbjedio svoj duhovni mir i zadovoljio oholu pomisao o svojoj dobroti. Koliko je potrebno više čistote duha i hrabrosti da se pomogne ljudskoj bijedi i bez te licemjerne (i uobičajene) radnje.


Ernesto Sabato, „Tunel”  

Popularni postovi s ovog bloga

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni