RazBrat


-Nacije su tako minorna stvar. Nacionalnost. I religija, takođe. Ako te određuje nacija ili vjera ti si vrlo siromašan čovjek. Uskraćen čovjek. Kako za poglede tako i za sopstvenu produhovljenost , nemaš otvoren vidik. Predrasude, stereotipi, sve protkano očajnim besmislom tupila grozničavih devedesetih u kojima smo odrastali. Djetinjstvo naizgled ružno, ali na kraju se trudiš da se prisjećaš samo 'srećnih trenutaka'. Bilo ih je više, bar mislim..
-Malo je ljudi koji su u devedesetima ostali mirni, normalni, 'hladne glave'? Ravnodušni?! Malo je takvih ljudi koji su odoljeli obmanama političara i sramnoj medijskoj propagandi. Ma kakvoj propagandi, brainwashing-u. Malo je tih koji su odmahnuli glavom i rekli – 'ne zanima me'..
Prisjetio sam se izjave Antonija Pušića, šire poznatijeg kao Rambo Amadeus/RASMC, koji je u jednoj emisiji na tv-u izjavio da je živjeti u Herceg-Novom u kom si paralelno mogao da gledaš hrt i tv beograd bilo prejebeno. Prejebeno. I u tim besmislima svakodnevnog brainwashing-a jednih i drugih ostati normalan. Objektivan? Hehh
-Sjećam se i ja. Nažalost. Imao sam dovoljno godina, i koliko god starci pokušavali da me izostave iz te priče, na neki njihov način da neutrališu, ipak se sjećam. Sjećam se večernjih dnevnika kako jedne, kako druge televizije, 'izvještaja sa ratišta', kasnije i sankcija, izbora..pff..
-Neki razloge besmislenog rata (a koji je smislen?) vide u prebrzom skoku balkanskih nacija iz divljine feudalnog sistema u komunizam pa zatim u hiperkapitalizam. Ili bolje reći iz plemenskog načina življenja protkanim konstantnim ratovanjem kako sa turskim osvajačima tako sa 'gospodama' sa Zapada.. I onda revolucije, ratovi again, bratstvo/jedinstvo, iznova, iznova... Do danas. Koji smisao danas ima rat? Danas se podsmjevamo sukobima, prevratima i plemenskim bitkama u Africi, Aziji i na Bliskom Istoku a do prije 15-20 g. mi smo bili u ratu jedni sa drugima.
-Sistem vrijednosti je poremećen. Mladi u 90-ima ali i danas uzore vide u 'herojima države', generalima, 'tigrovima' – iza kojih se obično kriju ljudi sa minimum desetak kompleksa, sumnjivim moralom, i žeđom za krvlju/vlašću.  O njihovom IQ ne bih trošio riječi.. Dominantni likovi sa naslovnica dnevne & periodične štampe i tv ekrana kao i rađanje subkulturne grupe turbofolk/pink&co. mašinerije ostavljaju neizbrisiv trag u svima nama. Nažalost, utiču na one koji su nespremni da im se odupru. To su konzumenti, koji se drže one 'go with the flow', konzumenti koji ne znaju da mediji upravljaju njihovim životima. Jednostavno su prepušteni, misle da ono što je moderno, što je trenutno, što je 'sada', da je to najbolji izbor. Zato ih treba uvjeriti da nije. Ne treba te i takve ljude osuđivati. I otuđivati. Treba ih obrazovati. Upoznati sa drugačijim mišljenjem, drugim opcijama, alternativom. Treba ih edukovati. EDUKACIJA! Znanje je ključ. Učimo dok živimo, što više učimo i znamo više smo svjesni svijeta oko nas. Ali edukacija ne leži samo u šturom školskom/obrazovnom sistemu, već u našem sopstvenom učenju. Čak štaviše, obrazovni sistem je dobra podloga, koja čini 15-20% naše edukacije. Ali onaj veći dio naučimo sami tokom života, kroz svakodnevno iskustvo. U razgovoru sa društvom i kolegama (ne mora nam se svidjeti njegov stav-ali saslušajmo ga), čitanjem (knjige,net,štampa..), tv (birajmo, ali stvarno BIRAJMO šta gledamo). I naravno svim ostalim aspektima svakodnevnog života. Sve spoljašnje informacije prolaze kroz naše okvire i stavove i mi stvaramo sopstveni utisak, naš jedinstven stav. Da bi taj utisak bio objektivniji treba stvari gledati iz više uglova, kritički, iz više perspektiva (ne moramo uvijek izabrati 'najmanje loše rješenje', ne moramo izabrati ništa!-i to je opcija). Konsultovati se sa svima, ne samo slijediti one-way road. I onda ćemo shvatiti. Shvatićemo da nam je jedno predavanje od 3h pružilo više nego 1 semestar predavanja iz nekoga drugog predmeta, da nam je jedna pozorišna predstava pružila više zadovoljstva nego stotine dvd-ripova, filmova i trivijalnih emisija, i da nam je koncert uživo pružio veći užitak nego što će to ikada neki mp3 iznova preslušan par stotina puta. Treba podići svijest ljudi, jer živimo u potrošačkom društvu/svijetu, punom konformizma. I treba se zapitati koliko smo mi ustvari slobodni?
..Intelektualac nije čovjek koji puno zna i raspolaže sa puno informacija; intelektualac je čovjek koji kritički razmišlja..

Popularni postovi s ovog bloga

Ivan V. Lalić - Nikad samlji

Teofil Pančić - Darko Rundek i Apokalipso, 20 godina

(Ne)prilagođen

Lordan Zafranović - Ta slika mi se strašno urezala u sjećanje i negdje mi rekla šta je to pisac

Charles Bukowski - Još jedna propala veza

Patti Smith - Sam Shepard, moj najbolji drug

Ernesto Sabato - Zemlja u kojoj je najveća elektronska komunikacija istovremeno je i zemlja gde je najveća usamljenost ljudskih bića

Zuko Džumhur - To je kao neka ljubav koja ne može da se objasni