Kad Igor pokušava da napiše pjesmu


Kad Igor pokušava da napiše pjesmu
svaki put je piše skoro isto 
zamišlja smijeh žene u koju je zaljubljen
i Boba Dylana kako pjeva „To fall in love with you”

Kad Igor pokušava da napiše pjesmu
traži inspiraciju u smiješnim stvarima 
u predizbornoj kampanji
govorima političara
režiranim predstavama režima i opozicije
traži inspiraciju u djetinjstvu
vikendici u kojoj je odrastao
vodi 
vatri
mravima
siluetama krovova
grudima žena
drvoredima
vozovima
grobljima
Južnoj Americi
drevnim civilizacijama
slovenskoj mitologiji
reklamama iz devedesetih
praznicima
subotnjim jutrima
nedjeljnim večerima
prijateljima
djeci
čaju
vinu
kolaču
toplom vjetru
njenim snovima
njenom kaputu
džepovima njenog kaputa
ritmu talasa koji zapljuskuju plaže Herceg Novog
gradovima koji mu nedostaju
mjestima za kojima čezne
u ničemu 
i svemu

Kad Igor pokušava da napiše pjesmu
zapravo mu se jebe za cijeli svijet

Jer, kad Igor pokušava da napiše pjesmu
zapravo mu se ne piše pjesma
već mu se vodi ljubav
sa usnama i očima žene
u koju je zaljubljen.


Igor Varga, „Kad Igor pokušava da napiše pjesmu”
Fotografija: Scena iz filma „Before sunrise”, 1995. g.


Ljubavna


U Berlinu sam pričao sa jednim Fincem
vrsnim poznavateljem zidarskih piva
preporučio mi je neko jeftino a prilično dobro
rekao je: u životu ne mora sve da bude skupo
a najbolje stvari opet nisu ni besplatne
kako to patetično vole da naglase
oni koji se još nisu družili sa šankom

Šank je predivna stvar
natopljen je laktovima 
sa kojih se cijede sve nesreće svijeta
i svima bude bar
na trenutak lakše

Berlinom u toku praznika
poštari još uvijek raznose tople pozdrave
iz porodičnih kuća širom Njemačke
Toplo je jer se bol topi
a ptice se gnijezde
u spomen-pločama 
i prave svoje domove na uspomenama
zarobljenih i odvedenih

Hladno je jer ispred Brandenburške kapije
šačica studenata opominje da se u Siriji 
tresu prozori svakoga dana
a zapravo je svakoga briga za to
jer
nježni smo tek ispod
pokrivača
kože
skalpela koji briše
suzu
rak 
ili umanjuje šansu za srčani udar

Zato ne volim ljude
ali volim šankove 

Šank je predivna stvar
natopljen je laktovima 
sa kojih se cijede sve nesreće svijeta
i svima bude bar
na trenutak lakše


Igor Varga, „Ljubavna”
Iz zbornika „Rukopisi 38”, poezija i kratka proza mladih sa prostora bivše Jugoslavije, Dom Omladine Pančevo, 2015. g.
Fotografija: Igor Varga, Berlin, decembar 2013. g.


Separatistička


Sedamnaest anđela zaspalo je
u njenoj kosi
i probudilo se na njenim bedrima

Ni počeci nisu zastrašujući
kada ubogost strepnji
obojimo nježnošću

Naježi me samo pomisao na
leševe Alžiraca u Seni
šezdeset i prve

i na to da je afrička umjetnost dobra
tek onda kad je izložena
u evropskim muzejima.


Igor Varga, „Separatistička”
Fotografija: Eylül Aslan


Ne diraj smolu golim rukama


/Sestri/

Mi smo izumrla vrsta
Pokrivač kosmičkih vjetrova
Hlavné námestie
U bezočnosti iščezavanja i
Kalupu ništavila
Hladni prsti u džepovima
Južni vjetrovi
Ispod naše kože i tjemena
Spavaju svi oni kućni ljubimci
Pregaženi pa
Sahranjeni
Na placu porodične kuće
Duhovi na tavanu
I ko će prvi imati hrabrosti
Da izgasi svjetlo prije spavanja
Katran koji prekriva stoljeća
Ljude, ideje i ratove
Prve posjekotine
I prve laži roditeljima
Smijanje pod granama trešanja
Snivanje pod granama ljeta
Bježanje od odgovornosti
„Život je iluzija”
Tako si rekla u dvanaestoj
Nesvjesna da ćeš reći više
Nego ijedan pisac, pjesnik
Ili filozof
I da će mi ta rečenica
Odzvanjati u glavi
Rukama i
Olovci
Sve dok me bude bilo.


Igor Varga, „Ne diraj smolu golim rukama” 
Iz zbornika „Rukopisi 39”, poezija i kratka proza mladih sa prostora bivše Jugoslavije, Dom Omladine Pančevo, 2016. g.
Fotografija: Alain Laboile


Mogu da ti napišem pjesmu, ali...


Mogu da ti napišem pjesmu
ali
mnogo je bolje da te volim
mnogo je ljepše da te gledam
mnogo je je ukusnije da te pijem

Mogu da ti napišem pjesmu
ali
mnogo je bolje
da sakrijem
sve školjke ljeta
pod tvojim bedrima
i da spavam 
sa ukusom tvojih usana
sa ukusom tvoje ljubavi


Igor Varga, „Mogu da ti napišem pjesmu, ali...”
Fotografija: Loomis Dean


Café Brecht


Vjerujem da smo svi
izgubljeni
u trenucima vječnosti

U noćima sanjam
izloge istrošenih duša
i prodatih poljubaca

Po njenim obrazima
raspoznajem
vjetrove sa Atlantika

Po njenim usnama
raspoznajem
godine pročitanih stranica 


Igor Varga, „Café Brecht”
Fotografija: Jack David Hubbell


Godine u olovu plovidbe


Potomci se presvlače 
na mjesečini njenog trbuha
kao beduini željni slave
i loši vozači na ivicama slobode

Dok ne ispunimo trgove čežnjom
trebali bi da se sastajemo u predgrađima savjesti
i da ne budemo samo slomljena vesla
na tvojim budućim suknjama


Igor Varga, „Godine u olovu plovidbe”
Fotografija: Ryan Muirhead


Downblues


zvijezde su tamne i hladne
daleke
kao tvoje ruke meke

bogove pišem malim slovom
sve ostalo
treba naglasiti
ne olovom
već olovkom
već olovkom
ili nečim poput bluza
za tvoju šarenu bluzu

zapravo jedino o tome pjevam
lukavo tražeći načine
kako da se spustim i da
pjevam o dolinama
o planinama
koje neću tako lako osvojiti
o Žanu Valžanu
o tvom bivšem
o drugom stanju

ti si moj Žaver
okolo
samo okuke
valja ih zaobići
ne olovom
već olovkom
već olovkom 


Igor Varga, „Downblues”
Fotografija: Dieter Krehbiel, „Jardin des Tuileries, Paris”


Eutanazija


Nema
polumraka,
smrtnih zastava,
sveobuhvatnih analiza i
nijansi smisla.

Konačan
kompas
oslobađanja.

Biće ono što mora biti:
jecaji
nadležnih lica,
zatim
tišina.


Igor Varga, „Eutanazija”
Fotografija: Imogen Cunningham